Upravo je u toj utakmici sadržana sva složenost Diega Maradone. Da je bio samo genij, danas bi bio svetac nogometa. Da je bio samo varalica, ostao bi fusnota u povijesti.

Bila je to 1986. godina, jedna od onih koje ostanu trajno zapisane u kolektivnom pamćenju čovječanstva. Svijet je potresla katastrofa u Černobilu, eksplozija svemirskog shuttlea Challenger šokirala je milijune ljudi, a hladnoratovske napetosti i dalje su određivale svakodnevicu planeta. Istodobno, kina su osvajali Top Gun i Platoon, Madonna, Queen, Bon Jovi, Europe, Genesis i Whitney Houston dominirali su glazbenim ljestvicama, dok je Mike Tyson postajao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji. Te godine potpuno su se organizirali i Bad Blue Boysi, navijačka skupina Dinama koja će tijekom sljedećih desetljeća postati prepoznatljiva daleko izvan hrvatskih granica.

POVEZANO

Zadnja prognoza pred SP: Superračunalo otkrilo šanse Vatrenih za osvajanje trofeja

FIFA World Cup

18:05 0

FIFA World Cup

18:05 0

Evo kada Hrvatska igra utakmice Svjetskog prvenstva po našem vremenu

FIFA World Cup

11:50 0

FIFA World Cup

11:50 0

Dok se svijet mijenjao, u Meksiku se pripremala jedna od najvećih sportskih priča svih vremena. U njezinu središtu bio je stadion Azteca, betonski kolos u srcu Ciudad de Méxica koji je odavno prerastao okvire običnog nogometnog zdanja. Malo je stadiona na svijetu koji nose takvu simboliku. Na njemu su svjetske naslove osvajali i Pelé i Diego Maradona, dvojica igrača oko kojih se već desetljećima vodi rasprava o tome tko je najveći nogometaš svih vremena. Zato nije slučajno što će upravo Azteca i na Svjetskom prvenstvu 2026. godine ponovno biti jedno od središnjih mjesta nogometnog planeta.

No nijedan događaj nije obilježio taj stadion kao četvrtfinale Svjetskog prvenstva 1986. između Argentine i Engleske. Dana 22. lipnja Azteca nije bila samo stadion, nego pozornica na kojoj su se sudarili sport, politika, emocije i ljudska priroda. Falklandski rat bio je završio samo četiri godine ranije i njegova je sjena još uvijek visjela nad susretom dviju reprezentacija. U središtu svega nalazio se Diego Armando Maradona, nogometni genij iz siromašnih četvrti Buenos Airesa, čovjek koji je toga dana u samo četiri minute pokazao oba svoja lica.

Prvo je stigao trenutak koji će izazivati rasprave desetljećima. Nakon jedne visoke lopte prema engleskom vrataru Peteru Shiltonu, Maradona je shvatio da zračni dvoboj ne može dobiti na pošten način. Posegnuo je rukom, sudac nije vidio prekršaj i pogodak je priznat. Kasnije će ga sam nazvati “Božjom rukom”, a Englezi mu taj potez nikada nisu oprostili. Bio je to trenutak nogometne prijevare, potez uličnog mangupa koji je znao da pobjednici često pišu povijest.

A onda je samo četiri minute poslije uslijedilo nešto što je zasjenilo i samu kontroverzu. Maradona je primio loptu na svojoj polovici terena, oslobodio se Petera Beardsleyja i Petera Reida, nastavio nizati engleske igrače kao čunjeve na treningu i krenuo prema golu. Dok su ga protivnici pokušavali sustići, djelovalo je kao da igraju neki drugi sport. Kada je pred njim ostao još samo Shilton, jednim ga je lažnjakom izbacio iz ravnoteže i poslao loptu u mrežu. FIFA je taj pogodak kasnije proglasila Golom stoljeća i malo je onih koji smatraju da je pretjerala.

Upravo je u toj utakmici sadržana sva složenost Diega Maradone. Da je bio samo genij, danas bi bio svetac nogometa. Da je bio samo varalica, ostao bi fusnota u povijesti. Međutim, njegova najveća utakmica sadržavala je i najveću prijevaru i možda najveće remek-djelo koje je nogomet ikada vidio. U razmaku od nekoliko minuta pokazao je koliko tanka može biti granica između nepoštenja i umjetnosti, između kontroverze i veličine.